Dnevnik jedne kurtizane

Oktobar 4th, 2007

Mala diverzija

Posted by kurtizana in Biljeznica

Posto smo sad u fazi “Izvoda iz studije o jednoj shizofreniji” gdje smo stvarno imali pomracenje uma koje se na kraju zavrsilo u MUP-u Gracanica, mogla bih se malo osvrnuti na neke detalje iz proslosti koji su doveli do svega toga.

Neki od tih detalja su zabiljezeni u “Biljeznici”, tj, obicnoj maloj teki u koju sam izlila sve svoje tadasnje osjecaje, pitanja i bijes, i urucila gospodinu doticnom.

Zapisi iz biljeznice su originalni (to su bili oni dani kad sam ludjacki zapisivala sve sto je bilo vezano za Gracanicu, tako da sam u toj maniji jednu cijelu teku ispisala za Almira, a zatim sve to lijepo prepisala u drugu teku i sacuvala za sebe). Urucenje je bilo, mada to tada nisam znala, prvo u nizu lanca pisama, paketica i poruka koje je gospodin tih dana dobio “na ruke” od shizofrenicarke iz Bugojna.

***

Dugo mi je trebalo da nagovorim Adisu i Maju da podju sa mnom. Mrzile su sve sto radim vezano za Gracanicu, mrzile su Gracanicu, a vise od svega su mrzile Almira. I nisu htjele sa mnom. Ipak, kao i uvijek, prijateljstvo je na kraju pobijedilo i toga jutra smo nas tri zapucale u Gracanicu. Krenule smo rano, tako da smo u Gracanicu stigle vec oko 10 ujutro, taman u pravo vrijeme da se doticnog uhvati na radnom mjestu u Bolnici.
Cilj je bio jednostavan: noc ranije, u neke sitne sate, sam zavrsila pisanje biljeznice u koju sam od korice do korice istresla sve svoje frustracije i pitanja za doticnog, i sad je trebalo istu dostaviti u ruke “gospodinu doktoru”. Naravno, nije bilo ni govora da ja to ucinim, tako da je biljeznica, svecano zamotana u plasticnu kesu, zavrsila u Adisinim rukama. Ja sam parkirala golfa iza nekog zida, stotinjak metara od bolnice, a Adisa i Maja su “prosetale” do bolnice.

Adisa i Maja su usavsi u krug Bolnice, zbunjeno stajale ispred jednog od ulaza i pokusavale skontati kako pronaci kancelariju doktora N., kada ih je ugledao jedan od uposlenika Bolnice koji je upravo izlazio van.
“Djevojke, koga vi trebate? Jel’ mogu pomoci?”, upitao je ljubazno.
“Hm… uh…, mi se izvinjavamo, mi smo trebale doktora N.”, mucajuci mu odgovara Adisa.
“Koga? Nema takvog doktora ovdje”, namrstio se stari.
“Hm… ovaj, on se zove Almir N. i on je doktor ovdje”, ubacila je Maja, malo manje smuseno.
“Aaaa, Aalmir, ma nije on doktor, otkud vam to? Izas’o je ima malo, ali treb’o bi se uskoro vratiti, sacekajte vi njega ovdje.” A onda sumnjicavo, “A sto ga trebate ako mogu znati? Ja sam mu sef.”
“Ma nista, ovaj, mi smo mu prijateljice, pa malo, ovaj, navratile da ga vidimo”, slijedi smuseni odgovor.
Srebrni fijat je u tom momentu prozujao kraj njih i parkirao se par metara od ulaza.
“Ah, evo vam ga”, pokazao je stari i poveo ih ka autu. “Almire, trebaju te dvije prijateljice”, doviknuo je Almiru koji se vec uputio ka ulazu.
Almir je zbunjeno stao zureci u Maju i Adisu.
“Eej cao Almire, gdje si ti, dugo se nismo vidjeli kuco stara, evo mi prolazile kroz Gracanicu, pa reko’ da te vidimo. Hocemo li popit jednu kaficu nabrzaka, nemamo ti bas puno vremena”, zbrljala je Adisa.
Totalno zbunjen, pod upitnim pogledom sefa, Almir je samo uspio promucati “Hocete poci sa mnom u ured”, i poveo ih uz stepenice.

Uveo ih je u kancelariju, zatvorivsi vrata za sobom. Adisa i Maja su se zgledale. Lakse je pobjeci kroz otvorena vrata.

“Sjedite, samo sjedite… uh vidi ove pepeljare (puna), sad cu ja to…”, jos uvijek zbunjeno.

“Ma ne treba, nemamo kad, zurimo, nego evo donijele smo ti poklon pa samo da ti urucimo, i idemo mi…”, Adisa mu je samo turila kesu u ruke i okrenula se k vratima. Maja je slijedila.

“Sta je ovo, cekajte, kud idete? Sta ce meni ovo?”, i dalje totalno zbunjeno.

“Samo ti otvori, citaj i uzivaj, a mi ti odosmo”, i stura na vrata.

Sletjele su niz stepenice i nagarile trceci kroz bolnicko dvoriste. Kad su stigle do mene i golfa, uletjele su bez daha uz “vozi jebo te!”. Koliko su bile zadihane, pomislila sam stvarno da Almir trci za njima kroz bolnicki krug. Nagazila sam na papucicu za gas. Kroz nekoliko minuta vec smo bile na putu za Doboj, a Adisa i Maja su jos dugo provjeravale vozila iza nas, ne bi li uhvatile obrise srebrnog fiata.

  • Monthly

  • Blogroll

  • Meta

    • Subscribe to RSS feed
    • The latest comments to all posts in RSS
    • Subscribe to Atom feed
    • Powered by WordPress; state-of-the-art semantic personal publishing platform.
    • Firefox - Rediscover the web